Install Theme

Kod mene ne vrijedi princip suprotnosti, više su me dojmile sličnosti, više sam svoj, više sam njen.

Ta mala slatka laž, izgubila je svoju draž i pokazala pred istinom svoje pravo lice, lice nevjernice i kukavice.

Nije pitanje, samo konstatacija. Divan blog.. Rasplakao si me.. Prva pjesma koja se pokrenula kada sam otvorila blog me baš dojmila, jer je već daanima slušam bez prestanka, i onda puf, ''naletim'' na jedan ovako dobar blog i još ta pjesma hahah.. Super izbor muzike.

Asked by Anonymous

Hahah hvala anonimko :D 
De javi se slobodno al bez anonimnosti :*

Ti si zauvijek u meni, i kada nisi tu da te grlim,ljubim,mazim, ti si tu. I nakon ružnih riječi, loših dijela, ti si tu, nasmijana, takvom sam te činio, takva si u meni.

Iživljavali ste se na meni kao zvijeri, zar vas ne čudi što vas zvijer u meni sad proganja ?

Nije važno

Više nije bilo važno kada si došla i kada si otisla, a pogotovo ne kada si se vratila, više meni ne. I nema veze sa strahom i realnošću to što se među našim životima zbilo, i ne pitaj me šta bi, kad bi se ponovo zbilo, desilo među nama, znaš to i sama. 
Jedino bitno u svemu tome, meni je bilo, da li ćeš ostati ili otići, ponovo, a oba izbora su zauvijek, ili zauvijek ostaješ ili zauvijek odlaziš, više sebi o ne dopuštam, ni tebi.Da čekamo, oboje, da kasno shvatimo da smo jedno drugom bili najbolje prilike, da život traćimo na ljude koji nam ništa više do samog pogleda ne znače, kada budemo shvatali šta smo svo to vrijeme gubili, tada će biti kasno, za nas. Idi ili ostani, jedino sam mogao to da pružim, vječnost jednog od ta dva izbora. Ja ne želim da se tebi vratim nakon i hiljadu njih, a da sam znao da sam te uvijek, zauvijek volio, da tražim od tebe da pređeš preko toga i da me ponovo osvajaš osmijehom, u njega sam se zaljubio, a ni tebi ne dopuštam to, da budeš sa drugima, a da kasno shvataš to, da sam oduvijek bio za tebe, da se vratiš sa izgovorima i kajanjima, o ne, to nije život i ljubav, to je rastanak i mržnja. Ne želim da čekam taj trenutak kada ćeš ti, ili ja sebi doći i odlučiti da smo jedno drugom zlatna prilika.Naučio sam sebe da ne opraštam izgubljene prilike, svoje, i svog života, ni sebi ni drugima.

Vrijeme i ti.

Čemu drugom da se nadam, nakon tebe, nakon svega, da ostaješ sama i ja da ostanem sam, ne ide to tako, odrasli smo da znamo da biramo puteve svoje, ti i ja. Ne zamjerim mnogo tvojim izborima, koliko zamjerim sebi što sam puštao da imaš druge izbore, jer ja sam trebao da budem jedini izbor, onaj izbor kojeg nećeš morati birati, nego mi se samo prikloniti, kao slabiji jačem, slab nikada ne ide prema slabom.
Vrijeme je prolazilo, životi su nam postali drukčiji, dva različitao, kao i uvijek baš takva dva opet su se našla, i samo tako bi se i mogli naći, kada smo ih odvojili jedan od drugog, da pronašli bi sebe u svijetu ludosti i lucidnosti, nadasve i mnogo pokvarenom svijetu, ljudi koji izvručući riječi postižu svoje zadovoljstvo, a stvaranje nečijeg ugleda ili puke suprotnosti je ostalo na okolini i društvu, a ne nad vlasnikom života, a ja sam taj ugled imao, imam i sad, kao i ti. Biram ono dostajanstveno sebi, džentlmenski i bez pogovora, damu, biram nju, kao što sam te i nekad davno birao, i opet nije to izbor, to je priklanjanje nečemu što je stvoreno takvo, da mu se mogu prikloniti, da zaštitim i sačuvam, biram tebe, uprkos svemu, a ti ?
Ne tjerem i ne želim prislilno priklanjanje meni, ne moraš, to nije tvoja obaveza, al moje ruke oko tvoga struka, savršeno se preklapaju i proizvode jednu krivu liniju koja može da ispravi sve loše u mom životu, tvoj osmijeh. Ne nemaš ga uvijek, ja ga nikada nisam vidio na tvome licu dok mene nije bilo tu, a da si me primijetila, bio je osmijeh, bila je kriva linija iza koje su se lomile i najčvršće brane suza i boli. Tvoja glava na mojim grudima, mogla je smao da osjeti srce koje kuca ujednačeno, za tebe, a z koga bi drugog i moglo da kuca kad si mu samo ti prirasla, a opet, ti nisi stalno tu, al ono na tebe podjseća.
I opet kažem i ponavljam, mnogo je toga što nas je razdvojilo, a opet vidi se mnogo toga što opet može da nas spaja, i pored zamjeranja, pored ružnih misli, ono što je između nas, naš život, jedna mladost, vrijeme brzo prolazi, utroši ga na sebe, potroši ga na nas.