Install Theme

Moon and sky from a window of my room :D

Namjerni neznanac

Gordo i drsko, opis je tvog prolaza kraj mene, damski uzdignute glave, koliko je to ustvari, damski ?

Čudno je, zapanjujuće neobično da si prošla tako, odveć lako pored mene, a da se nisi ni osvrnula, pored nekoga o kome dosta toga znaš i nekoga ko ti je do prije neko vrijeme bio jedini izvor svega zbog čega si se borila sa svim nedaćama, pored nekoga ko to nije ni jednim činom zaslužio.
Pazio sam šta radim, znam, siguran sam u to, kao i u ljubav.

U prvi mah se nisam obazirao na taj, prema meni sramni čin, a onda sam se zadubio u taj postupak, kako ljudi mogu brzo da ostave sve što su gradili, i stvore takav neprijateljski ambijent, bez cilja i povoda, koji ne vodi ničemu, možda nekad samo suludom vraćanju na staro, na nove pokušaje i šanse, od kojih se ja već odavno, odlično sprežem.
Ne vrijeđa me taj prolaz, ni tvoj neizgovoreni, formalni pozdrav nakon svega, ni bilo koji gestikulaijski znak, fraza, ništa, samo me vrijeđa svako obećanje, izgovorena riječ i čin svega sa tobom, sve to pada u vodu, i toliko se briše. Ponajviše od svega razočaravaju dogovori, da i poslije svega ostanemo na određenoj distanci gdje nismo ni prijatelji, ali da se barem poštujemo, pozdravimo i ispitamo ako se kad sretnemo, a isto tako razočarava i stav jedne dame ?

Čovjek i kada bi sve ispravno radio, nekome to ne bi odgovaralo, nekome je teško preći preko ponosa, prije gaze ljubav i prijateljstva nego ponos koji je postao više fraza nego unutarnje stanje uma čovjeka, izgovor i ništa više.

Mali anđele moj

Ljeto se bližilo, kao plimni val na moru predveče, polako i neprimijetno, sa nekim čudnim osjećajem u meni. Svima je ljeto nosilo vedrinu u duši, osmijeh na licu i sreću, a ja kao i svake godine od kad dane brojim zbog nje, sve više i više gorčine i tuge u sebi nosim.
Često sam dolazio sam na to mjesto gdje smo skupa provodili sate i sate zajedno, ne kao svaki par, znali smo razgovarati satima ne pomjerajući se sa naše klupe, gledajući jedno u drugu, slušajući i razumijevajući jedno drugo. Bila je to moja prva ljubav punoljetstva, djevojčica plavih očiju zaljubljena u momka punog optimizma, ambicija, planova i snova. Djevojčica koja je znala iskreno da voli, da pruži istinsku, pravu ljubav, razumijevanje i onaj najpotrebniji razgovor i u pola noći kada bih je nazvao bila je spremna sve to da pruži, a i ja sam postao takav zbog nje, znao sam da volim, to još tvrdim.
Dolazio sam tu često, sam, u miru i tišini, razgovarajući u sebi sa njom, rješavajući svoje probleme slušajući njen glas u sebi, šta bi ona tada meni rekla, koji savjet bi mi dala i svaki put bi uspio riješiti sve svoje probleme, sve prepreke do svojih snova porušiti i nastaviti ka uspjehu. Poslije svega, na kraju svih krajeva, koji ne predstavljaju ništa osim novih početaka bila mi je potrebna ona, baš ta, djevojčica, drukčija od svih ostalih, njena topla riječ, njen zagrljaj, onaj čvrsti zagrljaj oko vrata i poljubac, ništa više, sama njena prisutnost me činila boljim i jačim, spremnijim na sve izazove, a sada…

Sada ona više nije tu, sada me, i sve nas ostale gleda sa neba, moj mali anđeo plavih očiju, već odavno nije više tu sa nama, ali jeste u meni. Kada sam joj jedne hladne zimse noći rekao da je život moj, to sam istinski, iz svog srca izgovorio, a i sada je ništa manje nego tada. Ona je u meni i vječno će da živi, a njeno vječno počivalište ću uvijek posjećivati, kao i mjesto gdje je naša ljubav ispisana. Moj mali anđeo će uvijek biti moj razum, moja čista savjest i moje razlikovanje od ostalih, jer jedna srednjoškolka je od mene učinila samo boljeg mene, u mene usadila ljubav kao iskren osjećaj vrijedan svake borbe.
Anđele moj, hvala ti na svemu, jel tako da nećeš da se ljutiš, i da mi poželiš sreću sa njom, ako možeš da vidiš ili čuješ moj osmijeh kraj nje, shvatićeš da je vrijedna nečega što sam tebi pružao nekada?

Bili smo mi, bio sam zadovoljan ja, bila si sretna ti. Uništila si odnos, ne mene, meni si donijela razočarenje, ne u sve djevojke i ljude oko sebe, nego sam razočaran zbog tebe. Davao sam sve, , radio dobro, a ti, vratila si mi ne onako kako zaslužujem, ali svakom svojim putem, ja onim pravim, a ti svojim, alkoholom, životom burnim,

Razočarenje

Razočaran sam, ne u tebe, ne u sebe, pogotovo ne u sebe, ali razočaran sam. Razočarao sam se u tvoje mišljenje o ljubavi poslije mene, kao da je otrov, da je ljubav nešto što je loše za tebe, kao da ti je nisam svaki dan pokazivao. Razočaran sam zbog toga što znam šta je ljubav, zbog toga što sam ti je pružao i poslije mene ti misliš da je to nešto najgore što ti se desilo, a i sama znaš. Bilo je dobro, i više nego dobro, odlično. Onaj koji uništi sve i ima takvo mišljenje o svemu, greške se naplaćuju.

Šta ti ga ja znam

Teško mi je gledati ljude koji su do prije nekog vremena bili cijeli moj svijet, moj život, kome sam davao sebe u cijelosti, trudio se za njih, sada padaju i pucaju kao staklene čaše, a odbijaju tvoju pomoć i tvoj zagrljaj samo zbog tog ponosa, inata i šta već imaju u sebi.

Posljednja priča o tebi - Kratke priče -

Pitaš me zašto sam takav postao, gdje sam onaj stari ja, pitaš me to nakon toliko godina, od kad si otišla.
Nekad davno još kad si tek otišla rekao bih ti da je sve uredu, prešutio bih ti mnogo toga, možda bih te slagao da mi je samo takav dana, ali sad, to je odveć drugačija priča, sad ću ja da ustanem i da govorim, ono što sam odavno trebao reći, ali samo šutio.

Očekuješ onog starog mene koji će ti pružiti zagrljaje i poljupce, utočište od svega, sigurnost i ljubav koje i sama znaš koliko je u meni bilo, a sada još više ima. Misliš da bi opet mogao ja da se tebi dam, svom snagom srca, razumom, riječima i najbitnije djelima, da mogu biti isti onaj koji nije gledao na sebe koliko je gledao na tebe, kojem nije bilo mrsko ništa za tebe učiniti, prešutjeti svoje probleme koji su bili mnogo veći od tvojih, samo kako bi tebi pomogao da se izboriš, da budeš jaka, govorio sam ti da moraš da budeš jaka, a ustvari nikad nisam mislio na sebe, već na tebe, da budeš jaka pred onim problemima koji te čekaju, da te ne slome, kad mene možda ne bude kraj tebe, jer odavno sam naučio pročitati nekoga po osmijehu koliko je ustvari slab, po hladnoći koju su davali koliko se ustvari boje. Znam, znam ja to dobro sve, znam da i ti znaš da ćeš ti uvijek biti u mom srcu, jedna jedina i posebna i da svaka poslije tebe neće biti ni blizu tebi, ali jedno sam shvatio. Ne mora da ti bude ni trunke blizu, ali nećeš zasigurno ni ti, jer zbog tebe sam svakoj budućoj onemogućio da me ima, da joj pružim ono što iskreno i od sveg srca zaslužuje, a ne može to dobiti od mene jer si ti ta zbog koje sam onu bolju stranu sebe sakrio. 

Opet, i ta, nazvaću je lošija strana mene je puno bolja od tebe i svake tvoje maske koju nabacuješ pred drugim ljudima, jer ja te puno bolje od svih njih poznajem. Ta moja strana nikada nije nekoga povrijedila, nije ostavila na cjedilu, uvijek je razmišljala o svijim postuocima i da za nečim nikada ne žali. Ne, nisam ogorčen na tebe, nisam razočaran, ne patim, ne tugujem, ja uživam jer svaka tvoja maska nije uspjela da pokrije ono što si uradila, nisu uspjele da prekriju i sakriju to da si svjesno, u inat meni poslije svega pokazala da nisi posebna, nego samo nisi kao sve ostale, da nisi vrijedna, nego samo lažni sjaj sa velikom cijenom, da nisi odrasla, nego te samo stil prikazuje takvom jer još imaš razmišljanje djeteta.

Da ne bi bilo da svo drvo i kamenje bacam po tebi i po tvojim postupcima, reći ću nešto i o sebi.
Priznajem, nisam bio Bog zna nešto dobra prilika, moja prošlost sa djevojkama nije bila baš blistava, al znao sam da ti se posvetim kao što prema nikome nisam, kao što se ni prema tebi niko nije toliko posvetio, pružao sam ti i više nego što sam mogao, toliko da su se i drugi čudili i hvalili to što radim. Bio sam ti, kako si i sama rekla, osoba koju si čitav život tražila. Govorila si poslije da sam bio ljubomoran, da sam svašta nešto bio, i pravio poneke svađe, ali nikada se nisi na to žalila, nego si čekala kraj pa da me svima prikažeš lošeg, da bi možda barem jedna tvoja maska zaboravila sve osmijehe koje sam ti izmamio, barem njih.
Ja ne želim da loše pričam o tebi, samo bi sebe uvrijedio, samo bi svoje riječi i svoja obećanja pobio, kada bih pričao o tebi, kada bi lagao o tebi, spuštao bi se na nivo na kojem nikada nisam bio, imao bi masku, ja sam te prebolio, nemam potrebe za tim. Ja kad volim ja priznajem, al ranu kad zacijelim, ja nastavim, ne mijenjam te drugima, ne šaljem im fine poruke, samo stanem sa strane i gledam, čekam da neko primijeti ono što si ti iskoristila.


Ovo je priča, ne moj privatni život, ne uzimajte sve zdravo za gotovo.

Nije - Kratke priče -

Nije to patetika, niti puko izmišljanje, možda nekada i primijetiš, od kad si ostvaila mene ja se iskreno niti jednom nisam nasmijao. Nisam ja ni alkohol takeo ni u veliku depresiju zapao, ne nisam.
Ja sam tu između te dvije krajnosti, jedne da sam te prebolio, a druge da sam počeo da se uništavam zbog toga što si otišla, između ta dva svijeta ja sam našao svoj, kao što život iz snova koji imaš ne živiš u realnosti, nego si tu između, čvrsto vjeruješ i želiš snove, a živiš surovu realnost, niti jedno, niti drugo.
U tom svijetu živim ja, između dva ludila, gdje tražim iskren osmijeh svoj na licima ljudi kojima sam razlog za osmijeh, ja. Ne tražim previše, jer to mi i odgovara, ne želim da se vratiš, niti da odeš. 
Kada bi se vratila, ja bi otišao, ne bi te ostavio kao što si ti mene, ja bi otišao, zato što sam to uvijek želio, tada si mogla da budeš jedina koja je mogla da me veže, više možda ne. 
Meni je dobro, sjetim te se tu i tamo ponekad, ne razočaram se više kao nekad, zašto bi, zar da me vrijeđa to što razgovaraš sa onim ko te kurvom zvao, niti što te drugi vani izveo. Ne znam da li osjećam više išta prema tebi, a ni to nije prolazno, sve mi je ravno, svejedno i bezosjećajno, ništa više nema boju i tako mi je i najbolje.
U svoje snove ulažem sve što imam, sebe ponajviše i nije da nisam navikao, ali fali možda tu i tamo koja tvoja riječ, a i tebi se trebam zahvaliti na tome jer sam treningom sebe doveo do skorog savršenstva forme da bi lakše postigao svoje ciljeve. Lakše će biti bez tebe kada postanem ono što želim, jer postaću takav da ću samo taj svoj san paziti i čuvati, postaću hladan i oštar prema svemu, svi će morati da se plaše mene, to će biti moj jedini zadatak i posao.
Sanjao sam o tome, da ispuniću svoj jedini san koji sam uvijek imao, a da ću poslije sanjati tebe, tebe koju nikada više neću imati, a možda i željeti.

Kaži slobodno

Kaži da te nisam volio, da sam te lagao, varao, ponižavao, da sam uvijek samo riječi izgovarao, a nikada djelima dokazivao, reci kako tvoje srce nisam osjećao, kako nisam osjećao ništa prema tebi, kaži, kaži svima koliko dobro sebe lažeš i koliko želiš da se otrgneš od nečeg najboljeg što si do sada imala. Kaži ti njima umjesto hiljadu malih, jednu veliku laž, da sam bio samo tvoja faza, greška iz mladosti, ali nikada ne spomeni da te nisam, i da te sada ne volim, samo ja znam istinu tu, jer za svaki uspjeh moj zaslužna si ti, zbog tebe sam po kiši i po suncu svaki dan od prekida trenirao, noćima kada nisam spavao sebi sam samopouzdanje i vjeru u sebe gradio, dizao se iz pepela, postajao bolji. Svako jutro budim se kako uspio bi u životu, ne bi li te ponovo sreo u nekom novom i boljem životu, a sad odlazim…